Povodom Međunarodnog dana starijih osoba Kamenčići su se sjetili svojih baka i djedova. Razgovarali su o njima, opisivali ih i pričali što s njima najviše vole raditi. Kako su nam neke bake u blizini dogovorili smo da ih posjetimo.
Pavel nas je ponosno vodio do svoje bake koja nas je dočekala s punim košarama. Kako se nekad brao kukuruz, kako se “runjio”, kako se igralo s kocenjem pokazala nam je baka Božica a Kamenčići su sve to naravno željeli i isprobati. Otkrili su i kako se melje kukuruz, te opipom istraživali dobiveno brašno.
Kako to kod baka biva, malo smo se i zasladili i isprobali između ostalog i bakine keksiće a potom istražili ostatak dvorišta, vrta, što sve raste u plasteniku te vidjeli i zimnicu koju su vrijedne bakine ruke spremile. Puni dojmova, punih trbuščića i ruku (zimnica za isprobavanje, kukuruz i kocenje za igru) vratili smo se u vrtić.
No, to nije bio kraj posjetima. Narednih smo dana posjetili i našu dragu Martu, Saru i njihovu prabaku Zoru.
Provele su nas kroz svoje vrtove gdje su Kamenčići hodali po stazicama, prepoznavali i imenovali voće, povrće i bilje, otkrivali što raste iznad a što ispod zemlje. Posebno slatko bilo je ubrati i isprobati male rajčice, grožđe, maline.
I Martina prabaka pokazala nam je kakvu je zimnicu spremila te nam dala da ponesem i isprobamo u vrtiću. Marta, njena mama Olivera i prabaka Zora su nas počastile i ugostile, a mi smo i kod njih i s njima uživali.
Pravo je bogatstvo imati prabake, bake, djedove i družiti se s njima, otkrivati i istraživati svijet koji nas okružuje .
Hvala baki Božici, prabaki Zori, mami Oliveri na nezaboravnim trenucima koje su nam omogućile!