Oralna faza, karakteristična za djecu jasličke dobi, predstavlja razdoblje u kojem djeca istražuju svijet oko sebe ponajprije ustima. Jedan od načina takvog istraživanja može biti i – ugriz vršnjaka. Griženje u jaslicama jedan je od najčešćih oblika izražavanja djetetovih potreba i emocija. Ono se javlja čak i kada su narušene primarne životne potrebe poput gladi, žeđi, umora, rasta zubića ili bolesti. Dijete se u ovoj dobi služi ugrizom kako bi privuklo pozornost i izrazilo ono što još ne može riječima. Budući da komunikacija i govor još nisu dovoljno razvijeni, dijete griženjem izražava svoje potrebe, emocije, frustracije, uzbuđenje ili pretjeranu stimuliranost. Stoga griženje možemo smatrati oblikom komunikacije, iako nepoželjnim. Pitanja poput „Zašto dijete grize vršnjake?“ i „Kako spriječiti dijete da grize?“ prirodno se nameću roditeljima i odgajateljima.
Griženje se ne pojavljuje samo u kolektivu, poput vrtića, već i kod kuće. Djeca ponekad grizu braću ili roditelje kako bi izrazila ljubomoru, posebno ako imaju slabo razvijen govor. Djeca time iskazuju potrebu za pažnjom – za time da ih se vidi, čuje i voli. To ne znači da dijete nije voljeno, već da u tom trenutku ima veću potrebu za emocionalnim zadovoljenjem.
Djeca grizu i kada traže nježnost ili vrijeme „samo za sebe“. Ugriz ponekad predstavlja poziv: „Obrati pažnju na mene!“ Budući da im je svaki oblik reakcije važan, čak i negativna pažnja može ih potaknuti da ponašanje ponove. Dijete će prestati gristi tek kada nauči da je taj čin bolan, kada razvije govorne i komunikacijske vještine te kada emocionalno sazrije do faze empatije.
Neka djeca počnu gristi zato što su i sama bila izložena ugrizu te time oponašaju ponašanje vršnjaka. Griženje je dakle često naučeno ponašanje.
Faza griženja najčešće kratko traje. Obično započne polaskom u jaslice, a prestaje prelaskom u vrtićku dob. Kod neke djece može biti češća i izrazito neugodna za drugu djecu, roditelje i odgajatelje te se može protegnuti do kraja vrtićkog razdoblja.
Djeca vrtićke dobi mogu gristi kako bi izrazila negativne emocije, dominirala među vršnjacima ili se nametnula kao „vođa“. Griženje se može pojaviti i kao reakcija na stres, strah, iznenadnu ljutnju ili osjećaj ugroženosti. Obiteljska dinamika i nesređeni odnosi također mogu pridonijeti ovakvom ponašanju, osobito ako je dijete i ranije izražavalo emocije ustima. Rjeđi, ali mogući razlog, jest i djetetova potreba da ispita reakciju odrasle osobe – želi vidjeti što će se dogoditi. Ponekad djeca grizu i iz dosade ili manjka primjerenih aktivnosti kojima bi zadovoljili svoju potrebu za interakcijom i igrom. Dijeljenje igrački i zajednička smislena igra nije karakteristična za djecu jasličke dobi, te da bi došli do željene igračke grizu. Uz griženje može doći i do drugih fizičkih oblika neprimjerenog ponašanja, kao što je guranje, čupanje, uzimanje igrački, udaranje i sl.
Griženje je prirodan dio oralne faze razvoja i ne smije se ignorirati. Malo dijete još ne razumije da ugriz izaziva bol ili strah. Zato roditelji, odgajatelji i druge odrasle osobe ne smiju odobravati takvo ponašanje. Već kod prvog ugriza važno je jasno i odlučno reći „Ne!“.
Kada dijete ugrize drugo dijete, to izaziva snažne emocije kod ugriženog djeteta i njegovih roditelja. Griženje je često iznimno brzo i teško predvidljivo te ne postoji „čarobno“ rješenje kojim se može u potpunosti spriječiti. Neka djeca čak biraju trenutak kada odgajatelj nije u blizini kako bi pokazala nadmoć nad vršnjakom.
Roditelji djeteta koje je ugrizlo često osjećaju krivnju i brigu, pitajući se što je uzrok takvog ponašanja. Roditelji ugriženog djeteta pak osjećaju ljutnju i zabrinutost, pitajući se zašto odgajatelj to nije spriječio. Vrlo je važno istaknuti da se griženje događa zbog razvojnih razloga i najčešće nije posljedica nemara odgajatelja. Potrebno je otkriti koji je pravi razlog zbog čega dijete grize, te tako možemo predvidjeti situaciju u kojoj bi moglo doći do ponovnog ugriza. Griženje se događa zbog objašnjenih razloga, vrlo brzom i nepredvidivom reakcijom.
Mala djeca često grizu – osobito u mlađoj jasličkoj dobi – i to je najčešće dio normalnog razvoja. Ne mora značiti da postoji problem ni u obitelji ni u djetetu.
Odgajatelji se u jaslicama redovito susreću s djecom koja grizu. Ponekad je riječ o izoliranim slučajevima, a ponekad se može pojaviti i tzv. „grupno griženje“, kada djeca počnu oponašati jedni druge.
Kako bi smanjili ovu pojavu, odgajatelji:
Ako do ugriza ipak dođe, odgajatelj:
Roditelje se pritom ne osuđuje, nego se s njima surađuje kako bi se otkrio uzrok ponašanja i pronašao način da se ono ublaži. Važno je naglasiti da roditelji NE trebaju dodatno kažnjavati dijete kod kuće – dijete mlađe od tri godine ne povezuje naknadnu kaznu sa situacijom koja se dogodila ranije. Ugriz je potrebno kratko i jasno objasniti: „Ugriz boli i zato se to ne smije raditi.“
Ako je vaše dijete ugrizeno u jaslicama, imajte povjerenje u stručnost odgajatelja. Oni se svakodnevno trude ublažiti i spriječiti problematična ponašanja, uključujući griženje. Navika griženja gotovo uvijek nestaje jednako neočekivano kao što se i pojavila te ne ostavlja dugoročne posljedice na dijete.
Suradnja, povjerenje, podrška i uzajamno poštovanje između roditelja i odgajatelja ključ su rješavanja svake poteškoće u skupini.
Pripremile odgajateljice objekta „Ivančica“, Dječji vrtić Medenjak
Mirjana Franjo i Lucija Prečko
Studeni 2025.
Literatura: