Emocionalni razvoj djeteta jedan je od najvažnijih procesa u razvoju ličnosti. Rezultat je međusobnog utjecaja bioloških značajki pojedinca i njegova socijalnog učenja. Emocije se kao subjektivni doživljaj ne uče, nego se uči kako ih izraziti u kojoj situaciji i kako ih prepoznati. Emocionalni razvoj rezultat je socijalnog učenja koji se odvija u tri faze:
U predškolskoj dobi emocije su vrlo intenzivne, kratkotrajne i brzo se smjenjuju. Djeca još nisu naučila kontrolirati izražavanje osjećaja i zato su one vidljive i očite.
Zadatak odgojitelja je kroz različite aktivnosti razvijati kod djece socio-emocionalnu osjetljivost kroz prepoznavanje osjećaja, razumijevanje i poštivanje svojih i tuđih osjećaja.
Tigrići su prepoznavali, prihvaćali, imenovali i razlikovali četiri osnovne emocije: sreću, tugu, strah i ljutnju.
Aktivnosti za izražavanje osjećaja su nam bile: Govorimo tijelom (izražavanje osjećaja tijelom); Što radiš kad si ljut (tužan, sretan, itd.), kako se osjećaš i kako se ponašaš – suočavanje s različitim emocijama; Pantomima – izražavnje različitih osjećaja gestama; ” Sretna lica” – prepoznavanje različitih osjećaja na licu; Upotreba situacijskih sličica i pričica (osnovnih emocija); Upotreba “Maski emocija” i “Likova emocija” (od lika, maske do osobnog iskustva); Slikanje uz glazbu; Kretanje uz glazbu koja potiče emocije; Igre s lutkama za prste (za pokazivanje emocija ili glumu emocija).
