Što je autizam?

Autizam je razvojna teškoća koja se javlja u vrlo ranoj dobi. Karakterizira ju kašnjenje u razvoju komunikacijskih vještina, socijalnih vještina i adaptivnih oblika ponašanja.

Autistične osobe rađaju se s autizmom. Važno je naglasiti da je to stanje koje traje cijeli život. Primjerenom terapijom simptomi autizma mogu se ublažiti i osobi omogućiti lakše funkcioniranje u svakodnevnom životu. Simptomi se najčešće otkrivaju u ranom djetinjstvu. Pojedini simptomi mogu se prepoznati već oko 18. mjeseca života (npr. izostanak pokazne geste, kontakta očima, združene pažnje), no najčešće se vrlo jasno vidi kašnjenje u razvoju u periodu od 2. do 3. godine kada se jezične i komunikacijske vještine kod djece tipičnog razvoja rapidno razvijaju. Što se prije autizam kod djeteta otkrije i krene se s ranom intervencijom, veće su šanse za učenjem funkcionalnih vještina i povećanjem kvalitete života kod djeteta i njegove obitelji.

Kako prepoznati autizam?

Već spomenuti prvi simptomi mogu biti izostajanje pokazne geste, izostanak kontakta oči u oči, neodazivanje na ime, izostajanje govora i teškoća u govoru. Zatim nemogućnost uspostavljanja socijalnih odnosa, fiksacija na specifične aktivnosti i predmete te ponavljanje određenih motoričkih radnji ili radnji s predmetima (okretanja dijelova igračaka, igranje uvijek na isti način s predmetom i sl.).

Neki od konkretnih primjera ponašanja koja mogu upućivati na autizam su:

• Dijete zaostaje u govoru, muči se pronaći riječi ili uopće ne priča. Može razviti govor, ali ima poteškoće u vođenju razgovora.
• Ima neobične obrasce u govoru — priča jako visokom intonacijom, ima ravan ton glasa, pravi velike pauze u govoru, koristi pojedinačne riječi ili fraze umjesto cijele rečenice, ponavlja pitanje umjesto da kaže odgovor i slično.
• Ne razumije što drugi ljudi govore — događa se da se dijete ne odazove na svoje ime i nije u stanju pratiti instrukcije. Može se dogoditi da se smije, plače ili vrišti na vrlo neugodan i neprimjeren način.
• Ima ograničenu sposobnost imitacije i ponavljanja tuđih pokreta i mimike.
• Fokusira se na jednu vrstu predmeta, jednu temu, aktivnost, jedan dio objekta  (npr. vrlo je zainteresiran/a za dinosaure i zna apsolutno sve o njima, ili dobije auto kao igračku te onda posveti svu pažnju samo jednom kotaču na tom autu).
• Ne pokazuje puno interesa za druženje s drugom djecom i često se igra samo.
• Prati ustaljene i krute obrasce ponašanja (npr. vraćanje kući uvijek istim putem) — može doživjeti tantrum i očajavati ako se taj obrazac u nekom trenutku prekrši.
• Igra se s igračkama i predmetima na neuobičajen način — voli ih poredati po određenom redu, uživa u tome da otvara i zatvara prozor bezbroj puta, voli pritiskati tipke u nedogled, itd.
• Ima repetitivne radnje — vrti ruke, ramena ili prste i opčinjeno gleda u istom smjeru.
• Može biti autodestruktivnog ponašanja i samoozljeđivati se — udara ili grize sebe.
• Osjetljivo je na preveliki broj podražaja — može postati jako razdražljivo ukoliko je izloženo prevelikoj stimulaciji i velikom broju različitih aktivnosti.
• Ima nespecifične strahove — npr. može se bojati balona, ali se ne boji visine.
• Osjetljivo je na određene vrste podražaja, dok na neke druge nije — npr. pokrije uši zbog jakog zvuka koji drugima nije toliko jak, ali neće osjetiti ako padne i poreže se.
•  

Autizam se naziva ”spektrom” jer svaka autistična osoba, kao i svaka neurotipična osoba na drugačiji način poima svijet, drugačije se kreće, komunicira, ima drugačije interese. Također, svaka autistična osoba treba drugačiju razinu podrške u svakodnevnom životu. Neke autistične osobe trebaju cjelodnevnu podršku tijekom svih aktivnosti tijekom dana, neke žive samostalno. Obzirom na to javlja li se u kombinaciji s drugim teškoćama (intelektualne teškoće, teškoće senzorne integracije, motoričke teškoće i sl.), autizam može otežati učenje funkcionalnih vještina, te samim time osobi će biti potrebna veća razina podrške i pomoći pri svakodnevnom funkcioniranju. Potpuno je prihvatljivo da autističnim osobama treba pomoć u svakodnevnom životu. Svim ljudima, bili oni tipični i ili atipični, treba neka vrsta pomoći. Važno je potražiti pomoć na mjestima koja su specijalizirana za pružanje znanstveno utemeljenih intervencija.

Kamo otići ukoliko primijetite simptome?

Postoje različite ustanove koje se bave autizmom. Neke od njih se bave isključivo dijagnostikom, neke isključivo ranom intervencijom.

Zaključak

”Autizam je dio života, nije bolest. Biti autističan nije po ničemu nešto loše. To je samo jedna od varijacija ljudskog postojanja!”

(citati iz teksta Udruge Ask)