Gospodin Nosko i njegov prijatelj gavran zajedno se vole igrati, smijati, plesati, pričati priče, letjeti?! … Tu nastaje problem, velika svađa među prijateljima.
Na poticaj psih. Paule Kuharić, sk. Točkice obilježile su Dan ružičastih majica u vrtiću kroz različite aktivnosti: pričom o prijateljstvu, likovnom aktivnošću: bojanjem majica od papira, igrama u paru, plesom.
Priča govori o prijateljstvu gospodina Noska i malog gavrana koji se međusobno razlikuju (kao i mi svi na svijetu, ali se zbog toga ne tučemo). Ta različitost je nit koja ih povezuje (gospodin Nosko zna letjeti, a gavran zna čitati) i čini ih sretnima u zajedničkoj igri („Bili su sretni što su postali tako dobri prijatelji.“).
I zato potražimo ružičaste majice „koje se skrivaju u pješčaniku dječjeg vrtića“.
Sve što treba da znam o tome kako valja živjeti, što činiti i kakav biti, naučio sam još u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja, nego se krila u pješčaniku dječjeg igrališta. A evo što sam ondje naučio: sve podijeli s drugima, igraj pošteno, ne tuci ljude, svaku stvar vrati gdje si je našao, ne uzimaj što nije tvoje, kad nekoga povrijediš, ispričaj se … kad izađeš u svijet drži se za ruke i ne udaljavaj od svog druga, ne zaboravi da čudo postoji. – Robert Fulghum, Sve što treba da znam naučio sam još u vrtiću
A to čudo je prijateljstvo!
Volim se igrati s Tomom i Zrinom. Igramo se sa životinjama (figurice), traktorom. Ne volim kad se grize, tuče, rita, gura. – Lovro
Volim se igrati s Lukom i Domagojem. Ne volim kad me guraju, dok mi nekaj uzmu. – Zrin
Volim se igrati sa Zrinom autićima. Ne volim kad se bacaju igračke. – Domagoj
Igram se s Klarom, Lovrom i Tinom s kockama. Igramo se Pepeljuge. Mi se ne svađamo. – Beatris
Volim se igrati s Tomom, Lianom s dinosaurima, bebama. Ne volim kad se viče, tuče, svađa. Volim se veseliti i smijati se. – Ema
